Još za vrijeme vladavine Turaka, nekolicina Osječana emigrirala je na područje današnje Njemačke. Vratili su se sa znanjima spravljanja ove zlatne tekućine, pa je tako prema povijesnim izvorima gospodin Bauer još 1664. imao pivovaru u kojoj je proizvodio prvo hrvatsko pivo.
Prva slavonska parna pivovara i tvornica leda izgrađena je 1856. godine, na slobodnom mjestu blizu središta grada. Ujedno je bila blizu gradske luke, izvora vode i ceste kojom je dovožen ječam. Vlasnik Caetan Šeper je, za razliku od ostalih gradskih imućnika koji su obitavali u Gornjem gradu, izgradio prizemnicu preko puta same tvornice, kako bi bio bliže radnicima.
Pivovara Caetana Šepera bila je među prvima u Osijeku koji su imali električnu struju, i to iz vlastite elektrane na ugljen još početkom dvadesetog stoljeća. Parni strojevi su tako zamijenjeni električnima, što je činilo tvornicu najsuvremenijom u svom dobu. Takozvana Šeperova elektrana je od svog otvaranja opskrbljivala električnom energijom i obližnju gostionicu Royal, u čijoj je svečanoj dvorani tom prilikom održan i bal.
Nakon drugog svjetskog rata opala je potrošnja, a samim time i proizvodnja piva. Pivovara je nacionalizirana i pripojena Vinoprometu. Iako je obnovljena zgrada s kotlovima, a stare su staje za konje postale skladišni prostori, pivovara je krajem šezdesetih preseljena u istočni dio grada. Tako je nestala prepoznatljiva vizura centra grada s dimnjakom pivovare, koju je zamijenila gostionica.
Otkako je 1985. pivovara počela ponovno samostalno poslovati, vratili smo se novim-starim okusima. Ponudili smo Esseker pils za sladokusce (1995.), vratili se proizvodnji crnog Osječkog (1997.) i uveli prvo pivo s dodatkom osvježavajućeg voćnog soka na domaćem tržištu – Biker [njem. radler] pivo (2001.). Ambalaža za Blagdansko pivo ušlo je u 2011. među 10 najzanimljivijih ambalaža po izboru uglednog Dielinea.
Pivovara je 1990. godine bila jedna od najvećih u Jugoslaviji s proizvodnjom većom od 400.000 hl godišnje.Bez obzira na velika oštećenja koje je pretrpjela tijekom rata i učestalih bombardiranja, proizvodnja nije bila obustavljena i Osječko je nastavilo silaziti s proizvodnih traka u nešto smanjenom kapacitetu. Pivovara je ostala simbolom slavonskog inata, ustrajnosti i predanosti.
